153
Stud. ethnol. Croat., vol. 18, str. 153-183, Zagreb, 2006.
Vitomir Belaj, Goran Pavel Šantek: Paški sveti trokut
U ovome su članku iznijeti rezultati nastavka istraživanja
topografskih struktura prahrvatskoga (praslavenskoga) poganstva,
prikazani godine 2005. u Mošćenicama u radu Mit u prostoru (Belaj
2006). Utvrđene su tri točke praslavenskoga svetog prostora na
Pagu (crkve sv. Vida, sv. Jurja sjeverno od Paga i Blažene Djevice
Marije u Starome Gradu) koje tvore trokut u parametrima što ih
je utvrdio Pleterski (1996b): kut kod sv. Vida iznosi 21°, a dvije
se stranice trokuta odnose približno kao 1:√2. Tome valja dodati
nekoliko pojedinosti koje učvršćuju pretpostavku da taj trokut na
Pagu predstavlja trag praslavenskoga bogoštovlja.
Ključne riječi: Pag, mitologija, Slaveni, svjetonazor
POLAZIŠTE
Riječ, dakako, nije o tzv. Paškom trokutu, "heliodromu" izvanzemaljaca,
"otkrivenu" blizu trajektne luke Žigljen, o predmetu neke nove, "postmoderne"
mitologije, već o tragovima vjerovanja prvih hrvatskih naseljenika na otoku
Pagu, iz vremena prije njihova doticaja s kršćanstvom. Riječ je o svetome
trokutu u mitologiji u starinskom značenju.
PAŠKI SVETI TROKUT
VITOMIR BELAJ
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju
10000 Zagreb, Ivana Lučića 3
GORAN PAVEL ŠANTEK
Sveučilište u Zadru
Odjel za etnologiju i socijalnokulturnu antropologiju
23000 Zadar, Franje Tuđmana 24i
UDK 299.18:291.21]:
528.425(497.5 Pag)
Izvorni znanstveni rad
Original scientific paper
Prihvaćeno: 15. 3. 2007

154
Stud. ethnol. Croat., vol. 18, str. 153-183, Zagreb, 2006.
Vitomir Belaj, Goran Pavel Šantek: Paški sveti trokut
DUALISTIČKA "SVETIŠTA"
Gradivo o kojem ćemo raspravljati nije posve nepoznato. Prvi je,
koliko nam je poznato, o njemu pisao (i stavio ga u kontekst prahrvatske/
praslavenske mitologije) Ivo Pilar
1
godine 1931. Pilar se poveo za, u nas
dosta poznatom, hipotezom češkoga povjesnika Jana Peiskera (1851-
1933) o praslavenskome dualizmu zoroastrovskoga tipa. Peisker je na
zapadnoslavenskome području, uključivši ovamo i Slovence, utvrdio 32
primjera jednako raspoređenih komponenti nekoga poganskog sakralnog
prizorišta. To su: tekuća voda, s njezine desne strane (gledajući nizvodno)
stijena koja svojim imenom podsjeća na Vraga, strah, tamu, pakao, crno,
vranca, a s lijeve često nešto viši gorski vrh čije se ime može povezati sa
Svarogom, Suncem, Svantevidom, nebom, bijelim, bijelim konjem/kobilom.
Peisker je ovu pravilnost u toponimiji interpretirao kao trag svetišta stare
iranske zoroastrijske dualističke religije u kojoj bi na lijevoj strani rijeke štovali
dobroga, bijelog boga, boga svjetla, Ahura Mazdu, a na desnoj zloga, crnog
boga, boga tame, Devu. Prvi je tvorac i gospodar duhovnoga, a drugi svega
materijalnoga na svijetu; prvi upravlja dobrim, drugi zlim. Ovu bi religiju
prihvatili, kako je mislio, drevni Praslaveni
2
. Tijekom pokrštavanja zloga
1
Ivo Pilar (1874-1933), pravnik, ekonomist i sociolog, politički angažiran kao protivnik
kraljevskoga režima (pisao nerijetko pod pseudonimima, umro pod sumnjivim okolnostima),
pisao je i povijesne rasprave (o bogumilima). Za nas je ovdje zanimljiv kao prevoditelj i
nastavljač Peiskerova djela.
2
Ideja o utjecaju iranskoga dualizma na religiju starih Slavena nije Peiskerova. O tome su
nagađali, primjerice, već Jevgenij Jevsignjejevič Golubinskij (История русской церкви,
Moskva 1880), Josef Jireček (Studia v oboru mythologie české, u: Časopis Musea Království
českého, 37/1863:3-28, 141-166, 262-269), Aleksandr Fedorovič Hilferding (Гильфердинг;
История славян, u: Вестник Еуропы), Wilhelm Józef Bogusławski (Dzieje Słowiańszczyzny
północno-zachodniej aż do wynarodowienia Słowian zaodrzańskich, Poznań I.-IV/1887-
1900), Jan Ignác Hanuš (Hanusch; Wissenschaft vom slawischen Mythos, Lwiw 1842), Pavel
Jozef Šafařík (Geschichte der slawischen Sprache und Literatur nach allen Mundarten, Pešta
1826), a uskoro su se javili i suprotni glasovi, primjerice, Aleksandr Ivanovič Kirpičnikov
(Что мы знаем достоверного о личных божествах славян, u: Журнал Министерства
Народного Просвещения 1885/9), Vasilij Nikolajevič Močul᾿ skij (О мниномъ дуализм
въ мифологiи Славянъ, u: Русский филологический вестник 1889), Gregor Krek
(Einleitung in die slavische Literaturgeschichte, Graz 1874) Louis Léger, La mythologie
slave, Pariz 1901), Aleksander Brückner (u: Encyklopedia polska, IV. 2:156); vidi Niederle
1916:162, bilj. 1.