Our factory

Abstract

The article deals with textile workers’ memories of a socialist factory and industrial work in Slovenia, and their experiences during numerous contemporary restructurings and social transformations. It argues that textile workers were heavily marked by the disintegration of their community and loss of social recognition. The loss of the factory was experienced as personal and social loss, the loss of dignity and self-worth. Such experiences are connected to historically shaped meanings of factories, the role and position of industrial workers in the past socialist landscape, with particular memories and experiences of work. The metanarrative of socialist industrialization depicted them as protagonists of modernization and social development. They were co-creators of the industrial miracle, local infrastructure and social standard. They now felt robbed and dispossessed in a material and symbolic sense. The society showed little interest in their experience of such a loss. The absence of research and little attention paid to such questions by the society is connected to the way in which the society dealt with economic restructuring in Slovenia. The local experience is compared with other post-socialist ethnographies and industrial worker ethnographies in the transformed capitalist world.Rad se bavi sjećanjima tekstilnih radnica i radnika na socijalističku tvornicu i rad u Sloveniji te njihovim iskustvima tijekom mnogih suvremenih restrukturiranja i društvenih transformacija. Tekstilni radnici su bili obilježeni dezintegracijom zajednice i gubitkom društvenog prepoznavanja. Propast tvornice doživljavali su kao osobni i društveni gubitak: gubitak dostojanstva i vlastite vrijednosti. Takva su iskustva povezana s povijesno oblikovanim značenjima tvornice, ulogom i položajem industrijskih radnica i radnika u prošlom, socijalističkom okruženju, s konkretnim sjećanjima i radnim iskustvima. Metanarativ socijalističke industrijalizacije prikazivao ih je kao protagoniste modernizacije i društvenog razvoja. Oni su bili sutvorci industrijskog čuda, lokalne infrastrukture i društvenog standarda. Danas se osjećaju opljačkanima i razvlaštenima u materijalnom i simboličkom smislu. Društvo je pokazalo malo interesa za doživljaj takvog gubitka. Manjak istraživanja i pažnje koje društvo posvećuje takvim pitanjima povezani su sa specifičnim načinom na koji se društvo bavilo gospodarskim restrukturiranjem u Sloveniji. Autorica lokalne doživljaje uspoređuje s drugim postsocijalističkim etnografijama i etnografijama industrijskih radnica i radnika u preoblikovanom kapitalističkom svijetu.