Assessment of Microcirculation and the Prediction of Healing in Diabetic Foot Ulcers

Abstract

pregled Transkutana oksimetrija (TcP0 2)-između teorije i prakse MirnA žUleC poliklinika Marija za dermatovenerologiju, baromedicinu i kirurgiju visoka tehnička škola Bjelovar, Studij sestrinstva, Bjelovar, Hrvatska transkutana oksimetrija je postupak kojim se mjeri pritisak kisika na tkivo te utvrđuje oksigenacija. izuzetno je bitan za utvrđivanje stanja mikrocirkulacije te se primjenjuje kod procjene visine amputacije, učinka revas-kularizacijskih postupaka, kao prediktor cijeljenja rane i učinkovitosti hiperbarične oksigenoterapije. Mjerenje se obavlja aplikacijom elektrode na mjerno mjesto, a rezultat izražava u mm Hg, pri čemu adekvatna zasiće-nost kisikom ima vrijednost veću od 50 mm Hg, vrijednost između 20 i 40 mm Hg ukazuje na hipoksiju, a is-pod 20 mm Hg na izrazitu hipoksiju. U Hrvatskoj se ovo mjerenje provodi najčešće prilikom procjene pacijena-ta za hiperbaričnu oksigenoterapiju, no šira primjena bi objektivizirala i olakšala postupke u zbrinjavanju oso-ba s oštećenom mikrocirkulacijom. ključne riječi: tcpo 2 , hipoksija, kronične rane, HBot adresa za dopisivanje: Mirna žulec, dipl. med. techn. visoka tehnička škola u Bjelovaru Studij sestrinstva trg e. Kvaternika 4 43 000 Bjelovar, Hrvatska e-pošta: mzulec@vtsbj.hr UVOD Transkutana oksimetrija, TcpO2 ili TCOM, je proces lokalnog, neinvazivnog mjerenja pritiska kisika na površinu kože. Ova pretraga je indikator aktualne tkivne oksigenacije i može dati uvid u razinu tkivne ishemije te posebice opskrbe kisikom na razini ko-že (1-4). Omogućuje brzu, kontinuiranu informaci-ju o sposobnosti tijela da dostavi kisik u tkiva. Kisik ima vitalnu ulogu u cijeljenju rana. Mnogi se stanič-ni procesi bitni za cijeljenje mogu uspješno odvijati jedino pri parcijalnom tlaku kisika većem od 30 do 40 mm Hg (5,6). Tkivna hipoksija je uvijek prisutna kod rana koje ne cijele/teško cijele, a mjerenje tkivne oksigenacijeje važan je dio adekvatne procjene rane. KLINIČKA PRIMJENA Transkutani nadzor kisika i ugljičnog dioksida se pr-votno koristio u neonatologiji, a postao je rutinski postupak u nekoliko kliničkih područja uključujući:-Određivanje periferne vaskularne oksigenacije-Kvantificiranje stupnja bolesti perifernih krvnih žila-Određivanje optimalne razine amputacije-Procjenu revaskularizacijskih postupaka-Odabir kandidata za hiperbaričnu terapiju kisikom i predviđanja njene učinkovitosti METODA Mjerenje se provodi aplikacijom jedne ili više elek-troda (ovisno o modelu aparata) na mjerno mjesto. Obično je to dorzum stopala ili neposredna blizina rane. Mjesto mjerenja se prethodno očisti fiziološkom otopinom, zatim se na kožu nalijepi tzv. prsten, koji se puni kontaktnom tekućinom te se na njega apli-cira elektroda. Tehnički, elektroda zagrijava tkivo is-pod nje za stvaranje lokalne hiperemije, koja poveća-va krvnu perfuziju i povećava pritisak kisika. Tempe-ratura na kojoj se mjeri iznosi 43° C. Za vrijeme pre-trage pacijent treba mirovati u ležećem položaju u