Personal narrative, conspiracy theory and (not) belonging: Experiences of war, displacement and estrangement

Abstract

Na osnovi etnografskoga terenskog istraživanja na području Hrvatske cilj je istražiti afektivne odgovore na institucionalizirane narative o genezi, tijeku i posljedicama sukoba 1990-ih godina u Hrvatskoj koji supostoje s podčinjenim, popularnim znanjima najcešce oblikovanim u obliku teorija zavjere. Autorica promatra načine oblikovanja različitih osobnih pripovijesti u kojima dominiraju motivi doma, izbjeglištva, (ne)pripadnosti te pripovijesti bliskih teorijama zavjere koje se upisuju u osobne pripovijesti. Teorije zavjere autorica promatra kao pokušaj razumijevanja težine i ambivalentnosti svakoga (po)ratnog iskustva, kao moguce razrješenje cvora nastalog na sjecištu osobnoga i kolektivnoga, kognitivnoga i emocionalnoga, etničkoga (većinskog, manjinskog) i gradanskoga, poželjnoga i nepoželjnoga, doma i njegova napuštanja.