Assessment of acrylamide toxicity using a battery of standardised bioassays / Procjena toksičnosti akrilamida pomoću standardiziranih biotestova

Abstract

Acrylamide is a monomer widely used as an intermediate in the production of organic chemicals, e.g. polyacrylamides (PAMs). Since PAMs are low cost chemicals with applications in various industries and waste- and drinking water treatment, a certain amount of non-polymerised acrylamide is expected to end up in waterways. PAMs are non-toxic but acrylamide induces neurotoxic effects in humans and genotoxic, reproductive, and carcinogenic effects in laboratory animals. In order to evaluate the effect of acrylamide on freshwater organisms, bioassays were conducted on four species: algae Desmodesmus subspicatus and Pseudokirchneriella subcapitata, duckweed Lemna minor and water flea Daphnia magna according to ISO (International Organization for Standardisation) standardised methods. This approach ensures the evaluation of acrylamide toxicity on organisms with different levels of organisation and the comparability of results, and it examines the value of using a battery of low-cost standardised bioassays in the monitoring of pollution and contamination of aquatic ecosystems. These results showed that EC50 values were lower for Desmodesmus subspicatus and Pseudokirchneriella subcapitata than for Daphnia magna and Lemna minor, which suggests an increased sensitivity of algae to acrylamide. According to the toxic unit approach, the values estimated by the Lemna minor and Daphnia magna bioassays, classify acrylamide as slightly toxic (TU=0-1; Class 1). The results obtained from algal bioassays (Desmodesmus subspicatus and Pseudokirchneriella subcapitata) revealed the toxic effect of acrylamide (TU=1-10; Class 2) on these organisms.Akrilamid je monomer koji se koristi kao intermedijer u proizvodnji organskih kemikalija, npr. poliakrilamida (PAM-a). PAM se primjenjuje u različitim industrijama te u obradi otpadnih voda i tretmanu vode za piće, a prihvatljiv je i zbog niske cijene. Široka upotreba PAM-a u spomenute svrhe predstavlja rizik od toga da određena količina nepolimeriziranog akrilamida dospije u vodene ekosustave. PAM je netoksičan, ali akrilamid ima neurotoksične učinke u ljudi te je također dokazana njegova genotoksičnost, kancerogenost i štetan utjecaj na reprodukcijski sustav u laboratorijskih životinja. U cilju procjene toksičnosti akrilamida provedeni su biotestovi na četirima vrstama slatkovodnih organizama: na zelenim algama Desmodesmus subspicatus i Pseudokirchneriella subcapitata, vodenoj leći Lemna minor i vodenbuhi Daphnia magna. Biotestovi su provedeni prema standardiziranim ISO metodama, što osigurava procjenu toksičnosti akrilamida na organizme različitog stupnja organizacije, usporedivost rezultata i procjenu pogodnosti korištenja niza standardiziranih biotestova prihvatljive cijene za praćenje zagađenja i onečišćenja vodnih ekosustava. Rezultati su pokazali da su EC50 vrijednosti niže nakon izlaganja zelenih algi Desmodesmus subspicatus i Pseudokirchneriella subcapitata akrilamidu u odnosu na vrijednosti dobivene za vodenu leću Lemna minor i vodenbuhu Daphnia magna, što pokazuje veću osjetljivost algi. S obzirom na klasifikacijski sustav za izražavanje stupnja toksičnosti, a na temelju vrijednosti utvrđenih za vodenu leću Lemna minor i vodenbuhu Daphnia magna, akrilamid se može klasificirati kao slabo toksičan (TU=0-1; razred 1). Rezultati dobiveni testovima na algama (Desmodesmus subspicatus i Pseudokirchneriella subspicata) dokazuju toksičan učinak akrilamida na tim organizmima (TU=1-10; razred 2).