Biološki i psihosocijalni rizični čimbenici razvoja psihopatije

Abstract

Cilj ovog rada je pružiti pregled nalaza o biološkim i psihosocijalnim rizičnim čimbenicima razvoja psihopatije. Premda etiologija psihopatije nije u potpunosti rasvijetljena, postoje brojna istraživanja koja pokazuju da psihopatija ima snažnu biološku osnovu koja uključuju genetske i biokemijske hipoteze. U konceptualizaciji etiologije psihopatije važno je razmotriti doprinos genetskih i okolinskih utjecaja, zajedno s kognitivnim, emocionalnim i neurološkim korelatima psihopatije. Istraživanja pokazuju da je trajno antisocijalno ponašanje genetski uvjetovano. Djeca s izraženim osobinama bešćutnosti-bezosjećanosti pokazuju brojne emocionalne i kognitivne značajke odraslih psihopata. Nalazi pokazuju povezanost između psihopatskih osobina ličnosti i izrazitog oštećenja u emocionalnoj i stresnoj reaktivnosti što ukazuje da su psihopatske značajke povezane s neurokognitivnim deficitima u emocionalnom učenju. S obzirom na istraživanja koja pokazuju da je roditeljstvo povezano s razvojem psihopatskih značajki kod djece, u radu se analizira i priroda odnosa te smjer povezanosti pojedinih obiteljskih varijabli i roditeljstva (tj. kvaliteta rane veze između djeteta i roditelja, privrženosti, fizičkog kažnjavanja, zanemarivanja djeteta).