POZNAVANJE KONCEPTA KRUŽNE EKONOMIJE U GRAĐEVINSKOM SEKTORU

Abstract

Građevinska industrija dugi niz godina posluje prema principu linearne ekonomije koja na svojem kraju ostavlja otpad kao zadnji proizvod. Značajan porast cijena, povećana nestabilnost globalnih robnih tržišta i štetni nusproizvodi doveli su do preispitivanja takve ekonomije u pogledu potrošnje sirovina i energije. Kružna ekonomija (engl. Circular Economy) predstavlja novi ekonomski model koji nastoji odvojiti ekonomski rast i razvoj od potrošnje ograničenih resursa. U građevinskom sektoru prijelaz s linearne na kružnu ekonomiju zahtijeva usredotočenost na složeno i sistematično razmišljanje održivosti i korištenja obnovljivim materijalima, uzimajući u obzir cjelokupan životni vijek građevine i građevinski lanac vrijednosti. Kružna ekonomija temelji se na principu kruženja materijala u procesu korištenja i nestvaranju novog, nepotrebnog otpada na osnovi aktivnosti kojima se korištenim materijalima „vraćaju“ njihova svojstva te oni i dalje ostaju u uporabi. Cilj je ovog rada ispitati poznavanje i primjenu koncepta kružne ekonomije u građevinskom sektoru Republike Hrvatske na temelju postojećih okvira na europskoj i nacionalnoj razini te identificirati pokazatelje cirkularnosti. U tu svrhu provedeno je istraživanje s pomoću anketnog upitnika koje je pokazalo kako su zaposleni u građevinskim poduzećima, primarno u sektoru visokogradnje, još uvijek nedovoljno upoznati s pojmom kružne ekonomije, ali je istaknulo koji pokazatelji cirkularnosti u građevinarstvu mogu biti važni za definiranje budućih okvira i smjernica te poslovnih strategija građevinskih poduzeća u kontekstu kružnoga gospodarstva.