Influence of peritoneal dialysis solution biocompatibility on long-term survival of patients on continuous ambulatory peritoneal dialysis and the technique itself

  • Stankovic-Popovic V
  • Popovic D
  • Dimkovic N
  • et al.
N/ACitations
Citations of this article
37Readers
Mendeley users who have this article in their library.

Abstract

Background/Aim. Morbidity and mortality of continous ambulatory peritoneal dialysis (CAPD) patients is still very high. The aim of the study was to evaluate the effects of peritoneal dialysis (PD) solutions (standard vs biocompatible) on long-term patients? and the techique survival. Methods. A total of 42 stable patients on CAPD participated in this crosssectional study. They were prospectively followed-up during the twelve years. Patients with severe anemia (Hb < 10 g/L) and malignant disease ware excluded. Twenty one (50%) patients were treated with the standard PD solutions (CAPDP- 1) while the other 21 (50%) were treated with biocompatible PD solutions [(lower level of glucose degradation products, lower concentration of Ca2+ and neutral pH (CAPDP-2)]. All patients were analyzed for a presence of vascular calcification, nutrition status, and parameters of inflammation after 2.5 ? 0.6 years of starting CAPD, and these variables considered in the analysis as risk factors. Results. The patients from the group CAPDP-2 compared to those from the group CAPDP-1 had lower level of high-sensitivity C-reactive protein (hs-CRP) (p = 0.003), and better nutritional status as confirmed by the mid-arm circumference (p = 0.015), and midarm muscle circumference (p = 0.002) and subjective global assessment (p = 0.000). Also, they had lower vascular calcifications as confirmed by intima media thickness (IMT) (p = 0.003), degree of carotid narrowing (p = 0.001) and calcified plaques of common carotid arteries (CCA) (p = 0.008). Kaplan- Meier analysis confirmed better survival of patients from the group CAPDP-2 than those from the group CAPDP-1 (1-, 5-, and 10-year patients survival rate was: 100%, 61.9% and 14.3% for the group CAPDP-1, and 100%, 85.7%, and 52.4% for the group CAPDP-2, respectively; p = 0.0345). The 1-, 5-, and 10-year technique survival rate was: 100%, 71.4%, and 38.1% for the group CAPDP-1, and 100%, 85.7%, and 76.2% for the group CAPDP-2, respectively; (p = 0.0719). Duration of dialysis, serum triglyceride and cardiovascular score (quantitative scoring system consisting of: ejection fraction (EF) of left ventricle < 50%; IMT > 1 mm; carotid narrowing degree > 50%, presence of carotid plaques in both common carotide, ischaemic heart disease, cerebrovascular event and peripheral vascular disease with or without amputation) were independent predictors of overall patient survival. Duration of dialysis was only independent predictor of overall technique survival. Conclusion. Although patients treated with biocompatible solutions showed significantly better survival, the role of biocompatibility of CAPD solutions in patients and technique survival have to be confirmed. Namely, multivariate analysis confirmed that duration of dialysis, serum triglyceride and cardiovascular score significantly predicted overall CAPD patients survival, while only duration of dialysis was found to be independent predictor of overall techique survival.Uvod/Cilj. Morbiditet i mortalitet bolesnika na kontinuiranoj ambulantnoj peritoneumskoj dijalizi (KAPD) i dalje je neprihvatljivo visok. Cilj rada bio je da se proceni uticaj vrste dijaliznih rasvora (bioinkompatibilni vs biokompatibilni) na visegodisnje prezivljavanje bolesnika i same tehnike KAPD. Metode. Ovom studijom preseka sa delimicno prospektivnim pracenjem ishoda lecenja obuhvaceno je ukupno 42 nasumice izabrana, stabilna bolesnika (26 muskaraca i 16 zena) lecena primenom metode KAPD tokom poslednjih 12 godina. Iskljuceni su bolesnici sa teskom anemijom (Hb <10 g/L) i malignom bolescu. Pri tome, 21 (50%) bolesnika kontinuirano je leceno bioinkompatibilnim rastvorom za KAPD (kiseli standardni rastvor - ANDY-disc; grupa KAPDB-1), dok je preostalih 21 bolesnik sve vreme bilo na biokompatibilnijem rastvoru za KAPD (neutralni rastvor sa znatno manjom koncentracijom degradacionih produkata glukoze, 1.25 mmol/L Ca i 40 mmol/L laktata - Gambrosol Trio; grupa KAPDB-2). Svim bolesnicima odredjeni su odabrani parametri hronicne inflamacije, malnutricije i ateroskleroze zajedno sa transportnim karakteristikama peritoneumske membrane i rezidualnom bubreznom funkcijom nakon 2,5 ? 0,6 god od zapocinjanja KAPD. Svi dobijeni rezultati analizirani su kao potencijalni faktori rizika. Rezultati. Grupa KAPDB-2 u odnosu na KAPDB-1 imala je statisticki znacajno nize vrednosti serumskog hs-CRP (p = 0,003) i bolje parametre nutritivnog statusa izrazene kroz obim nadlaktice (p = 0,015), obim misica nadlaktice (p = 0,002) i subjektivnu globalnu procenu (p = 0,000) kao i u manjoj meri prisutnu aterosklerozu potvrdjeno debljinom intimomedijalnog kompleksa (IMT) (p = 0,003), stepenom suzenja karotida (p = 0,001) i prisustvom kalcifikovanih ateromatoznih plakova na karotidnim arterijama (p = 0,008). Kaplan-Meier-ova kriva prezivljavanja potvrdila je znacajno duze prezivljavanje bolesnika u grupi KAPD-2 u odnosu na KAPDB-1 (1-, 5-, i 10-godisnje prezivljavanje bolesnika iznosilo je redom: 100%, 61.9% i 14.3% u KAPDB-1, a 100%, 85,7% i 52,4% u KAPDB-2 grupi; p = 0,0345). Stopa 1-, 5-, i 10-godisnjeg prezivljavanja metode iznosila je: 100%, 71,4% i 38,1% u KAPDB-1, a 100%, 85,7% i 76,2% u KAPDB-2 grupi (p = 0,0719). Kao nezavisni prediktori opsteg prezivljavanja bolesnika na KAPD izdvojili su se: dijalizni staz, nivo serumskih triglicerida i skor kardiovaskularnog morbiditeta (kvantitativni sistem zbrajanja prisutnih sledecih parametara: ejekciona frakcija (EF) leve komore < 50%; IMT >1 mm; suzenje lumena karotida > 50%; kalcifikovani ateromatozni plakovi na obe karotide; ishemijska bolest srca; cerebrovaskularni dogadjaj i periferna vaskularna bolest sa ili bez gangrene). Kao nezavisan prediktor prezivljavanja metode izdvojio se jedino dijalizni staz. Zakljucak. Iako su bolesnici na KAPD sa biokompatibilnijim rastvorima pokazali statisticki znacajno bolje prezivljavanje, ne mozemo tvrditi da bioinkompatibilnost dijaliznih rastvora predstavlja znacajan faktor rizika od prezivljavanja bolesnika i same metode lecenja. Naime, multivarijantnom analizom kao prediktori opsteg prezivljavanja bolesnika izdvojili su se samo dijalizni staz, nivo serumskih triglicerida i skor kardiovaskularnog morbiditeta, dok se za ocuvanje peritoneumske membrane kao nezavisan faktor rizika prikazao samo dijalizni staz.

Cite

CITATION STYLE

APA

Stankovic-Popovic, V., Popovic, D., Dimkovic, N., Maksic, D., Vasilijic, S., Colic, M., … Milicic, B. (2013). Influence of peritoneal dialysis solution biocompatibility on long-term survival of patients on continuous ambulatory peritoneal dialysis and the technique itself. Vojnosanitetski Pregled, 70(4), 352–362. https://doi.org/10.2298/vsp1304352s

Register to see more suggestions

Mendeley helps you to discover research relevant for your work.

Already have an account?

Save time finding and organizing research with Mendeley

Sign up for free