Abstract
nemaU radu se raspravlja o nekoliko predloga za opsti normativni okvir koji bi obuhvatio nestandardne modele izbora. Vecina postojecih predloga izjednacava blagostanje sa dobrobiti. Neki pretpostavljaju da dobrobit proizilazi iz dobro definisanih ciljeva, i da ti ciljevi takodje dovode do izbora; trik je u tome da se formulise okvir u kom obrasci nepotpuno koherentnih izbora otkrivaju ciljeve koji nisu posmatrani. Drugi ostaju pri stavu da se dobrobit, a samim tim i blagostanje, mogu direktno meriti. Oba pristupa nailaze na ozbiljne konceptualne poteskoce. Jedan moguci pristup, koji su razvili Bernheim i Rangel (2009), definise blagostanje direktno u smislu izbora. On podrazumeva opste kriterijume blagostanja koji se direktno odnose na izbor, bez potrebe za bilo kakvom racionalizacijom koja potencijalno ukljucuje pretpostavke u vezi sa ciljevima i njihov odnos prema izboru. Kako korisne bihevioristicke teorije uopsteno predvidjaju visok stepen koherentnosti u ponasanju, takav kriterijum dovodi do iscrpnog i upotrebljivog normativnog okvira. (Izvorno, rad je objavljen pod naslovom Behavioral Welfare Economics u Journal of the European Economic Association, 7:2-3 (April-May, 2009), pp. 267-319. ? 2009 by the European Economic Association. Zahvaljujemo se profesoru B. Douglas Bernheim i MIT Press Journals na dozvoli za prevod i objavljivanje u nasem casopisu. Prvi deo prevoda je objavljen broju 1/2010 Panoeconomicusa. (Prim. ur.)).
Cite
CITATION STYLE
Bernheim, D. (2010). Behavioral welfare economics. Panoeconomicus, 57(2), 123–151. https://doi.org/10.2298/pan1002123b
Register to see more suggestions
Mendeley helps you to discover research relevant for your work.