Treatment of Osteoporotic Fractures of the Spine

Abstract

Osteoporotski prijelomi kralježnice dva do tri puta su učetaliji nego prijelomi kuka, posebice u žena. Vertebralni osteoporotski kompresijski prijelomi tipično uključuju srednju i donju torakalnu kralježnicu i torakolumbalni prijelaz. Klinička slika očituje se u akutnom stanju u obliku nagle boli u leđima nakon minimalne ozljede a često i kad ozljede nema. U dijagnostici je osnovno uzeti dobru anamnezu te provesti klinički pregled pacijenta. Temelj radiološke dijagnostike je standardni RTG. Ako postoji klinička indikacija (diferencijalna dijagnostika tumora ili spondilitisa, neurološka slabost) radi se i CT i/ili MR. Pristup liječenju osteoporotskih prijeloma kralježnice je individualan i temelji se na povijesti bolesti, lokalizaciji simptoma, te korelaciji kliničkog pregleda i radiološkog nalaza. Česte su posljedice prijeloma dugotrajni bolovi, gubitak visine i deformacije kralježnice, koje znatno koreliraju sa smetnjama hoda i pokretljivosti, smanjenjem funkcije pluća, gubitkom teka i na kraju povećanom smrtnošću. Otvorena repozicija, dekompresija i fiksacija indicirana je u pacijenata s posttraumatskom stenozom i neurološkom slabošću. Moderne kirurške tehnike liječenja su vertebroplastika i kifoplastika koje znatno smanjuju bol i poboljšavaju pokretljivost pacijenata, a time i kvalitetu života.