Promjene u pristupima odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama

Abstract

Odnos prema djeci s teškoćama, posebice njihovu obrazovanju, mijenjao se kroz povijest, a ovisio je o brojnim faktorima: političkim, socijalnim, kulturnim, ekonomskim ili bilo kojim drugim uvjetima u kojem se određeno društvo našlo. Segregacijska praksa, koja se bavi razdvajanjem ljudi na osnovi različitih kriterija, koji se u pravilu kose s načelima ljudskih prava i sloboda te filozofija prošlosti u Americi i Europi imale su odlučujući utjecaj na položaj djece s teškoćama, odnos škole i društva u cjelini. Ondašnje mišljenje da se osobama s teškoćama može pomoći u odvojenom okruženju, izolirano od ostatka društva, dodatno je pospiješilo socijalne stigme, odbojnost, klasifikacije i netoleranciju. Hrvatski nacionalni okvirni kurikul svim učenicima osigurava jednake mogućnosti za sudjelovanje u odgojno – obrazovnom procesu u skladu s njihovim mogućnostima zajedno s vršnjacima, čineći temelj za izradu individualiziranog kurikula. Tako izgrađeni kurikul nastave daje pretpostavku da učenici mogu razvijati svoje vlastite potencijale u skladu s vlastitim pretpostavkama za učenje (od kognitivnih, afektivnih, motivacijskih do socijalnih).U radu su prikazane promjene kroz povijest u odnosu prema djeci s teškoćama, te elaborirani neki odgovori učitelja i studenata učiteljskog studija u sklopu istraživanja diplomskog rada. Iako je od početaka inkluzijskog odgoja i obrazovanja prošlo skoro pola stoljeća, činjenica je da još uvijek treba raditi na novim modelima školovanja i obrazovanja učitelja, jer oni koji su danas u praksi, još uvijek se osjećaju nekompetentni. Studenti se osjećaju kompetentniji čemu pridonose novi obvezatni i izborni kolegiji na studijima za učitelje.